Tijekom sprovoda šezdesetogodišnjeg seljaka, njegov vjerni konj upao je na groblje, unatoč tome što ga je nekoliko muškaraca pokušavalo zaustaviti dok je životinja divljala, a zatim je počeo bijesno udarati kopitima po poklopcu lijesa: svi prisutni ostali su paralizirani od užasa kada je poklopac napuknuo i ugledali su ono što se nalazilo unutra 😱
Sprovod šezdesetogodišnjeg seljaka počeo je rano ujutro, tijekom hladnog dana. Nad grobljem je visjelo sivo i teško nebo, vjetar je polako micao gole grane drveća, a vlažna zemlja, nakon noćne kiše, lijepila se za cipele. Pokraj svježe iskopanog groba okupili su se rodbina, susjedi i gotovo cijelo selo, jer je pokojnik bio poznat svima. Netko mu je prodavao mlijeko, netko je radio s njim na farmi, a drugi su ga poštovali jednostavno zbog njegove poštenosti i vrijednog rada.
Pokraj lijesa stajala je njegova supruga, s očima crvenim od suza. Uz nju je sin šutke pušio, povremeno se okrećući kako bi sakrio drhtaj lica. Svećenik je tiho izgovarao molitvu, ljudi su spuštali glave; čuli su se samo vjetar i prigušeni plač žena.
U tom trenutku, negdje u daljini, iznenada se začuo snažan rzaj.
U početku nitko nije razumio što se događa. Ljudi su se okrenuli, a nekoliko sekundi kasnije, kroz vrata groblja, između grobova, uletio je veliki tamnosmeđi konj. Bio je to Grom — voljeni konj seljaka, s kojim je živio gotovo petnaest godina.
Konj je izgledao čudno.
Oči su mu bile širom otvorene, nosnice raširene, a mokra griva lijepila mu se za vrat. Trčao je tako brzo da je zemlja letjela ispod kopita. Nekoliko muškaraca pojurilo je prema njemu pokušavajući ga uhvatiti za uzde, ali Grom je snažno tresao glavom, otimao se i rzao tako glasno da je ledio krv u žilama.
— Odvedite ga odavde! — viknuo je netko iz gomile.
Ali konj nije slušao nikoga.
Naglo je stao kraj lijesa i počeo se ponašati još čudnije. Prvo je kružio oko njega dahtajući i njušeći poklopac. Zatim je iznenada udario drvo kopitom.
Začuo se tup udarac.
Ljudi su se trgnuli.
— Poludio je od tuge… — tiho je prošaptala jedna žena.
Ali Grom je ponovno udario po lijesu.
I opet.
Sa svakim udarcem postajao je sve uznemireniji. Nervozno je frktao, tresao glavom i udarao s tolikom snagom da su ga muškarci očajnički pokušavali odvući. Jedan ga je uhvatio za vrat, drugi ga je pokušao zadržati sa strane, ali se konj iznenada propinjao i stavio prednja kopita izravno na lijes.
Žene su vrisnule. Netko je u strahu uzmaknuo.
Konj je počeo udarati poklopac s takvom žestinom kao da želi doći do nečega unutra. Na sjajnom drvetu počele su se pojavljivati pukotine. Jedan udarac. Pa drugi. Pa još jedan.
I odjednom se začuo jak škripac.
Poklopac lijesa napuknuo je.
Na nekoliko sekundi zavladala je potpuna tišina na groblju.
Ljudi su ukočeno, prestravljeno gledali unutra.
Zatim je netko prošaptao, drhteći:
— Bože moj…
Unutra u lijesu bilo je… 😱😳
Ispod tijela pokojnika nalazila se kompaktna crna vreća, omotana ljepljivom trakom.
Seljakov sin je problijedio.
Muškarci su brzo otvorili lijes i izvadili tajanstveni paket. Kada su ga otvorili nožem, gomila se uplašeno pogledala.
Unutra su bile svežnjevi novca, stari dokumenti i nekoliko zlatnih nakita, nestalih prije mjesec dana nakon pljačke jedne zlatarnice u okolici.
Gomila je šokirano uzavrela.
Netko je odmah pozvao policiju.
Otkrilo se da je nekoliko dana prije smrti seljak slučajno svjedočio zločinu. Lopovi su sakrili plijen u njegovoj staji, prijeteći da će ubiti cijelu njegovu obitelj ako išta kaže policiji. Seljak nije stigao ništa reći nikome — tjedan dana kasnije doživio je srčani udar.
I samo je Grom cijelo to vrijeme vidio kako njegov vlasnik noću odlazi u staju i premješta upravo taj paket.
Konj je prepoznao miris čak i kroz poklopac lijesa.
Kada je policija kasnije odnijela pronađeno, mnogi su još uvijek stajali kraj groba i šutke promatrali Groma. A konj je, sada smiren, ostao uz lijes, kao da je napokon ispunio ono zbog čega je tako očajnički došao na groblje.
